1. Promjena Veliine Velina Lista Za Ispis

Miroslav Vujevi UVOENJE U ZNANSTVENI RAD u podruju društvenih znanosti VII. Dopunjeno izdanje 5k školska kniiaa Zagreb, 2006. Sadržaj PREDGOVOR VIII UVOD I. Dio OPE ODREENJE ZNANOSTI 5 1.1. Znanost i filozofija 7 1.2. Znanost i tehnika (nauka) 8 1.3.

Znanost ideologija 1.4. Znanost društvene vrijednosti 12 9 1.5. Znanost i umjetnost 13 1.6.

DIDAKTIKI KRITERIJUMI ZA KREIRANJE Primjer takvog oznaavanja za stranicu koja sadri jedan OER istraivaki lanak je: U poglavlju 2 je prikazano kako svaki mreni vor projekta, koji podrazumijeva kreiranje obrazovnog sadraja iz Raster georeferencing razliitih predmetnih oblasti od strane akademskih ustanova i publikovani u razliitim formama. Sama veliina skulpture Ratnik na konju, oigled. Unato tome što je period antike nisko na listi prioriteta makedonskih graana. Da promjeni nacionalne narative. Emo kasnije raspravljati, kroz metaforu “nove Aleksandrije” potvruje veliinu i. “ponovno ispisivanje skrivene prošlosti”), koja projektu daje instrumentalnu. Za kreiranje dodatne inventurne liste pokrenite Materijalno knjigovodstvo Izvjea Inventura Inventurna lista, odaberite skladita za koja elite kreirati dodatnu inventurnu listu i OBAVEZNO oznaite polje Dodatna inventurna lista.

Struktura spoznajnog procesa 14 1.7. Dualizam u znanosti 15 Pojam istine u znanosti Tjono, ispravno i 1.8.1.8.1. 1.9.

T^až, 16 istinito zabluda, poluistina 18 18 19 Istraživanje Znanstveno istraživanje 21 1.9.3. Tehniko istraživanje Struno istraživanje 23 1.9.4. Akcijska istraživanja 24 1.9.1 1.9.2. Struktura znanosti 25 1.11. Znanstvena metoda 27 DRUŠTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI 28 2.1. Temelj superorganske stvarnosti 30 2.2. Obilježja 2.3.

Obilježja društvenih pojava 34 2.4. Odnos medu društvenim pojavama 36 2.5. Simbolikih procesa normativna teorija u društvenim znanostima Normativna teorija ideologija Normativna teorija znanstvena prognoza Normativna teorija idealni tip Normativna teorija historijsko-komparativna metoda Normativna teorija funkcionalizam Empirijska 2.5.1.

I 38 i 41 i 42 i 42 i 43 i 44 kvantofobija u društvenim znanostima 2.6. Kvantofrenija 2.7.

Društvena znanost i politika i 31 45 47 VI SADRŽAJ II. Dio PROCES ISTRAŽIVANJA DRUŠTVENIH POJAVA 49 ODNOS PREMA ZNANSTVENOM RADU 50 IDEJNI PROJEKT ISTRAŽIVANJA 51 IZVEDBENI PROJEKT ISTRAŽIVANJA 53 FAZE PROCESA ISTRAŽIVANJA 54 1. IZBOR DEFINIRANJE PROBLEMA ISTRAŽIVANJA 56 2. IZBOR PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE 62 I 2.1. Rad na 64 literaturi Problem interdisciplinarnih 65 istraživanja DEFINIRANJE POJMOVA I POJMOVNA ANALIZA 66 3.1.

Pojam 66 3.2. Definicija 71 72 3.3. Divizija 3.4. 73 ODREIVANJE CILJEVA ISTRAŽIVANJA 4.1. Pragmatiki ili 4.2. Spoznajni znanstveni ili društveni 78 '.—, ciljevi 78 79 ciljevi 4.2.1. Znanstveno opisivanje 4.2.2.

Znanstvena 4.2.3. Znanstveno objašnjenje 4.2.4.

Znanstveno predvianje ili deskripcija 79 81 klasifikacija ili eksplanacija 82 prognoza 83 ili POSTAVLJANJE HIPOTEZA 84 5.1. Vrste hipoteza 89 5.2.

Logika obrada hipoteza 89 IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI 6.1. Eksplanatorne, intervenirajue 6.3. Metrijsko definiranje varijabli i nezavisne varijable. Kriteriji pri 91 92 i specifikatome varijable OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI 7.1 8. Pojmovna analiza izboru indikatora ODREIVANJE NACRTA ISTRAŽIVANJA 93 95 100 101 106 8.1. Uzorak 107 8.2. Deskriptivni nacrt istraživanja 108 8.3.

Kauzalni nacrt istraživanja 109 8.4. Ostali nacrti istraživanja 111 8.5.,EX 8.6.

Eksperiment POST FACTO' istraživanje 113 115 SADRŽAJ 9. VII METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA 116 Pojam i vrste mjerenja H7 H9 9.1. Promatranje 9.2. Anketa 9.2.1.

Anketa (u užem smislu) 123 9.2.1.1. Izrada upitnika 129 9.2.1.2. Vrste pitanja 130 9.2.1.3. Pogreške u postavljanju anketnih pitanja 134 9.2.1.4. Redoslijed pitanja u upitniku 136 - ^ 9.2.1.5. Ljestvice 9.2.1.6. 125 138 u anketi 142 Uvod u anketu 144 9.2.1.7.

Predispitivanje 9.2.1.8. Provoenje ankete (anketiranje) 9.2.3. 149 Testovi 153 Analiza sadržaja '9.3.1.

144 147 9.2.2'Tlntervju Kategorije analize sadržaja 154 9.3.2. Uzorak analize sadržaja 157 9.3.3.

Jedinice analize sadržaja 157 10. TERENSKI RAD 160 11. SREIVANJE OBRADA PODATAKA 162 11.1. Središnje vrijednosti 166 1 11.2. Indeksi raspršenja 167 11.3.

Testovi znaajnosti razlika 167 168 11.4. Korelacije 12. INTERPRETACIJA 12.1. PODATAKA 169 175 Novinski komentar PISANJE ZNANSTVENOG IZVJEŠTAJA 13.1. Izvještaj 175 177 o istraživanju 179 13.1.1. Pisanje citata Popis literature 179 13.2.

Pisanje seminarskog rada 181 13.3. Pisanje diplomskog rada 181 13.4. Pisanje magistarskog rada 182 13.5. Pisanje doktorske disertacije 182 13.1.2. Primjer pisanja znanstvenog 13.7. Primjer izvedbenog projekta istraživanja LITERATURA 183 193 199 VIII PREDGOVOR I IZDANJU VII.

U ovom izdanju bilo je dotjerivanja i proširenja. Aktualizirani su neki primjeri, donose se preporuke u navoenju literature, kao i novi primjer pisanja znanstvenog lanka o istraživanju vjerodostojnosti rezultata televizijskih referenduma. Ti rezultati zapravo nisu vjerodostojni, a esto se koriste bez adekvatne interpretacije. Na kraju donosimo primjer izvedbenog projekta istraživanja koji su na vježbama izradili studenti. U Zagrebu, ožujak 2006. Autor PREDGOVOR Ova je VI.

Odbora za izdavaku prihvaena je kao sveuilišni svakom je izdanju dotjerivana i dopu- knjiga prvi put objavljena 1983. Rješenjem djelatnost Sveuilišta udžbenik. Od tada je njavana. U ovom je I IZDANJU u Zagrebu od 24. U doživjela pet izdanja. Izdanju bilo dotjerivanja na preciziranje pojmova i i proširivanja. Dotjerivanje se odnosi aktualizaciju primjera, proširivanje na interpretaciju po- Ova je faza sintetika.

U njoj istraživa objedinjuje sve postupke u istraživanju kako bi osmislio rezultate, povezuje svoje rezultate sa slinim rezultatima i relevantnim teorijama odreujui mjesto svojih nalaza u logikom sustavu znanosti. U toj fazi najvažnija je istinoljubivost, kritinost, hrabrost, zrelost i teorijsko znanje u toj fazi velik prilog knjizi u cjelini. Ovo novi recenzenti knjiga je ponovno prihvaena kao sveuilišni istraživaa. Zato su dotjerivanje i proširivanje su izdanje recenzirali udžbenik.

I U Zagrebu, travanj 2002. Autor PREDGOVOR Ova I. IZDANJU se knjiga zasniva na predavanjima što ih je autor držao na Fakultetu poliu Zagrebu, u sklopu kolegija Metode istraživanja politikih pojava. Tikih znanosti Prouavanju metoda u društvenim znanostima može se prii sa stajališta predmeta istraživanja društvenih znanosti. Metodologija istraživanja prouava metode, a metode istraživanja prouavaju objektivnu stvarnost. Knjiga se bavi društvenom i politikom stvarnošu pa smo se usmjerili na primjenu metoda u znanstvenom istraživanju te stvarnosti. Metodologije i istraživanja sa stajališta Meutim, odgovarajua primjena istraživakih metoda nije mogua bez poznateorije, pa smo u izboru nainu obrade sadržaja ove knjige nastojali vanja njihove i metodologijsku misao uiniti djelatnom u procesu znanstvenog istraživanja.

Zato IX emo u njoj umjesto razmišljanja o metodologiji, nastojati metodološki razmišljati, emo misliti o predmetu koji istražuumjesto razmišljanja o dijalektici, a dijalektiki je to na mišljenju jemo. Budui da znanstveno istraživanje nije samo mišljenje misaonu djelatnost povezati s djelatzasnovana istraživaka praksa, nastojat nom mišlju u jedinstvenome istraživakom procesu. Zbog toga je knjiga i sastavljena ve emo od dvaju dijelova. Drugome se U prvom se dijelu razrauje teorija znanstvenog istraživanja, a u ona primjenjuje u procesu istraživanja društvenih pojava. U razradi knjige, posebice u njezinu drugom dijelu, mnogo su mi pomogla predavanja prof.

Pavla Novosela, što ih je držao u sklopu spomenutoga kolegija. Treba istaknuti i doprinos recenzenata. Ivan Kuvai svojim je primjedbama i u uvodnom dijelu neke stvari preciziraju, a neke sporne Obradovi pomogao nam je svojim terminološkim primjed- prijedlozima pridonio da se izostave. Zahvaljujem recenzentima na njihovu naporu i prilogu, a bit u zahvalan i buduim kritiarima.

U Zagrebu, svibanj 1983. Autor UVOD U programe osnovnog i srednjeg obrazovanja ukljuuju se i pedagoški se obli- pa se od uenika i ne traži kritiki odnos prema takvim sadržajima. Osnova stjecanja znanja u tim školama jest uenje koje se uglavnom zasniva na pamenju. Kuju nastavni sadržaji kojih istinitost nije upitna, Programi visokih škola i fakulteta približavaju studente granicama ljudskog upuuju na otvorena pitanja u znanosti, upoznaju studente s razliitim odgovorima na ta pitanja. U tako nedovoljno definiranim situacijama uenjem se ne može doi do zadovoljavajuih odgovora na pitanja koja se postavljaju.

Memorija ovdje nije dovoljna, ve se traži aktivan i kritiki odnos prema onome što se prouava. To znai da se postavljaju odgovori ondje gdje ih je više, da se traže tamo gdje ih nema i da se postavljaju pitanja koja još nisu postavljena. Zato se na sveuilištu proces stjecanja znanja ne zove uenje ve studiranje, a subjekt tog procesa ne zove se uenik nego student. Dok je uenje zasnovano na pamenju, studij se temelji na razmišznanja, ljanju.

Prema tome, kako školovanje ide prema višem stupnju, mijenja i svoju bit, tako da od uenja preko studiranja ide prema istraživanju. U osnovnom i srednjem školstvu prevladava uenje, na visokim školama fakultetima na dodiplomskom studiju prevladava studiranje, a na poslijediplomskim studijima osposobljava se za istraživanje i istražuje se. Studenti moraju poznavati bit znanosti i znanstvenog istraživanja, magistri znanosti moraju pokazati osposobljenost u znanstvenom radu, a od docenta do redovitog profesora potrebno je postizati rezultate u znanstvenom istraživanju kako bi se napredovalo u tim znanstvenonastavnim zvanjima. Prema tome, u školama se ui, na dodiplomskom studiju se studira, a na poslijediplomskim studijima se istrai žuje.

Mogue bez razmišljanja. Zato studenti moraju poznavati i primjezakone ispravnog mišljenja. Znanstveno mišljenje teži biti istinito, pa studenti moraju znati što je znanstvena istina i kako se do nje dolazi kako bi se osposobili u prosudbi znanstvene vrijednosti sadržaja s kojima se susreu.

Zbog toga u programima pojedinih fakulteta uza sadržaje o predmetu koji se studira nalaze se sadržaji koji se odnose i na naine dolaženja do istinitih spoznaja. Studiranje nije njivati Iako se metode kojima se dolazi do novih spoznaja s pravom smatraju konstitutivnim dijelom svake znanosti, svaka se znanost dijeli na predmet i metode. Takva dioba pridonosi odvajanju metoda od predmeta istraživanja. Tom odvajanju, uz UVOENJE U ZNANSTVENI RAD ostalo, pomaže vea usmjerenost ljudi na rezultate znanosti nego na naine istraži- dva krise samo predmet novoj vanja, pa, iako su se za izdvajanje neke znanosti iz krila filozofije postavljala terija, stvarno se udovoljavalo znanosti, a metode bi i samo jednome. Definirao bi d u r dalje ostale briga filozofije.

Kada se filozofi bave metodama, rije je o metodologiji. Predmet istraživanja metopredmet istraživanja znanstvenih metoda jest dio dologije jesu znanstvene metode, a objektivne stvarnosti koji je neka znanost definirala za svoj predmet. I sveukupnost metodskih postupaka koje primjenjuje grupa srodnih znanosti s ciljem da dou do novih spoznaja.

Pokatkad se tako naziva i skup metodskih postupaka koje je neki istraživa primijenio u jednom istraživanju. Metodologija je, dakle, termin s više znaenja, pa ako se to smetne s uma, može biti nesporazuma. Zbog toga emo ovaj termin upotrebljavati u prvom znaenju koje se može izvui iz samog naziva. Metodologija, dakle, prouava znanstvene metode.

Metodologijom se naziva odreena znanost ili n n n ii Ni pod znanstvenim se metodama ne shvaa uvijek isto. Jedanput se znanstvenim metodama oznaavaju logike forme mišljenja, pa se znanstvena metoda izjednaava s logikom. Drugi se put tim izrazom oznaavaju ope teorije znanosti, pa se govori o funkcionalnoj metodi, dijalektiko-materijalistikoj metodi, o strukturalistikoj metodi ljanje i slino. Trei se put znanstvenim podataka, npr.

Promatranje, anketa metodama oznaavaju metode i za prikup- analiza sadržaja. Ovisno o shvaanju znanstvene metode, izrauju se nastavni programi i pišu udžbenici predmeta koji bi trebao uvoditi studente u znanstveni rad. Zato su progra- mi i udžbenici s tog podruja uglavnom usmjereni na jedno od spomenutih podruja, pa u njima dominira ili sadržaj logike ili sadržaj o osnovnim znanstvenim teorijama ili sadržaj koji obraduje metode prikupljanja podataka. A ako se ti sadržaji i obraduju zajedno, onda nisu dovoljno i na odgovarajui nain meusobno povezani.

Ponegdje se ti sadržaji daju u tri zasebna kolegija. Prvi se kolegij obino naziva metodologijom, drugi opom teorijom, a trei posebnim metodama. Znanstveni je rad slojevita aktivnost koja mora biti zasnovana na naelima logike. Mora se temeljiti na znanstvenoj teoriji i mora ukljuivati postupke empirijske verifikacije. Zato znanstveni rad mora ukljuivati logiki povezivati tri razine znani stvenoga mišljenja (Popovi, 1961): 1. Najopenitiju razinu znanstvenog mišljenja. Svaka je znanost traženje logike unutar predmeta koji istražuje, na što nas upozorava i sam naziv znanosti.

Sociologija traga za logikom društvenih procesa, politologija za logikom unutar politikih procesa itd. Zato njihove spoznaje izražene pojmovima, zakonima i teorijama moraju biti logiki sreene. Pojmove se treba pravilno definirati, zakoni trebaju biti pravilno klasificirani, obrazloženi, neproturjeni i dokazani. Ti principi jednako vrijede za svaku znanost. Teorijske orijentacije. Ta se razina obino zove razina ope teorijske orijentapa se tu razrauju osnovne znanstvene teorije i njihova upotreba u objašnjavanju predmeta neke znanosti, poput funkcionalizma, dijalektikog materijalizma, historijskokomparativne metode, idealnog tipa i slino.

Meutim, znanstveni se rad mora zasnivati na cjelokupnoj teoriji neke znanosti, a ne samo na opim teorijama, jer znanstvena teorija ima izuzetno znaenje u dolaženju do novih spoznaja. Znanstvena 2. Razinu cije, z n UVOD 3 cilj i sredstvo u znanstvenom istraživanju. Njezina je osobita važnost u podruju otkria.

Meutim, znanstvena misao ne ostaje samo na ideji otkria, ve ide i u njezinu verifikaciju. Znanstvena teorija je specifina za svaku znanost, pa se ova razina razlikuje od znanosti do znanosti. Teorija je 3. Razinu empirijsko-metodskih postupaka. Izbor i razrada metoda za prikupljanje podaZbog toga se znanstvena misao na taka ovisi o obilježjima procesa koji se istražuju.

Zasniva na teorijskom poznavanju predmeta na poznavanju empirijskih metoda i postupaka. Toj razini kao i problema i koji se istražuje, Ovom se prilikom nee sistematski razraivati nijedna razina posebno, ve e se nastojati povezati sve nije tri u jedinstvenoj znanstveno-istraživakoj aktivnosti. Meutim, mogue povezivati nešto s im nismo upoznati. Oni koji su slušali logiku upoz- nati su s najvišom razinom, a one koji to nisu upuujemo na neki udžbenik logike, iako e o nekim sadržajima s tog podruja biti rijei kad budemo analizirali proces znanstvenog istraživanja. S drugom razinom znanstvenog mišljenja studenti se upoznaju u uvodnim kolegijima. Uvod u svaku znanost treba dati prije svega osnovne pojmove te znanosti i njezine osnovne zakone i teorije, pa bi bila besmislica te sadržaje davati u sklopu nekog drugoga kolegija.

Prema tome, teorijsku orijentaciju daju svi predmeti koji se slušaju na nekom studiju. Meutim, nitko ne vlada niti može vladati svim spoznajama unutar predmeta koje je studirao.

Upravo takve spoznaje mogu biti relevantne za znanstveno istraživanje nekoga konkretnog problema. Zato valja upoznati i naine na koje se dolazi do relevantnih spoznaja za konkretan problem istraživanja. To se o tome tamo biti više rijei. Ini u sklopu teorijske obrade problema istraživanja, pa Budui da je teorija najvažnija u procesu znanstvenog istraživanja, uvoenje u znanstveni rad nije zadaa samo jednog kolegija.

Tome pomaže upoznavanje teorije svih predmeta koji se slušaju na nekom fakultetu. E O treoj razini ovdje e U prve dvije razine znanstvenog nego na primjeni informacija. S empirijskone upoznaju na drugim kolegijima, pa o biti najviše rijei. Mišljenja težište je bilo više na prijamu e meto dološkim postupcima studenti se tome ovdje biti više govora, uz isticanje njihove primjene u jedinstvenom znanstvenoistraživakom procesu.

Pri obradi 1 naznaene materije nastojat emo ostvariti tri osnovna cilja: osposobiti studente za korištenje i ocjenu znanstvene vrijednosti literature s kojom se susreu, 2. Osposobiti studente da razmišljaju na znanstven nain, 3. Osposobiti studente za provoenje znanstvenih i strunih istraživanja. Kako bismo ostvarili te ciljeve, usmjerili smo se na dvije sadržajne cjeline. U prvom, uvodnom dijelu nastojimo dati ope odreenje znanosti, dovodei ga u vezu s drugim oblicima mišljenja da bi se taj pojam što bolje razlikovao od drugih pojmova koji su mu slini ili su s njim u vezi pa se zbog toga esto miješaju s pojmom znanosti. U uvodnom dijelu govori se i o specifinostima društvenih znanosti. U drugom, središnjem dijelu knjige, daje se cjelovit prikaz znanstvenog istraživanja na podruju društvenih znanosti s detaljnijom razradom svih faza procesa istraživanja.

Promjena Veliine Velina Lista Za Ispis

UVOENJE U ZNANSTVENI RAD Kako bi se postigli navedeni ciljevi, odgovarajue sadržaje iz metodologije treba do najviše razine. Poznato je da postoje etiri razine znanja: svladati 1. Rekognicija, 2. Reprodukcija, 3. Rekonstrukcija, 4. Prepoznavanje i reprodukcija nisu dovoljni da bi se mogao ostvariti bilo koji od navedenih ciljeva. Rekonstrukcijom bi se mogla postii prva dva cilja, a za druga dva cilja znanje iz metodologije mora biti na najvišoj razini.

Znanje svladano na razini ekstrapolacije mogue je primjenjivati u novim situacijama. A upravo istraživaka aktivnost najviše ovjeka dovodi u nove situacije. Metodološko obrazovanje, osim znanstvenoistraživake je u velikom broju razliitih djelatnosti. Zato, osim specifinih ono ima i ope ciljeve: 1. Razvijanje sposobnosti preciznog razmišljanja, 2. Razvijanje sposobnosti preciznog izražavanja, 3. Razvijanje sposobnosti preciznog postupanja.

Aktivnosti, primjenjivo ciljeva koje smo naveli, U svakoj ljudskoj djelatnosti uspjeh ovisi o navedenim osobinama, posebice o njihovoj usklaenosti. Poznato uspjehu. Je da je sklad misli, rijei i djela pretpostavka svakom I. Dio OPE ODREENJE ZNANOSTI Najviši zadatak ovjeka je znati ti objektivni svijet i i shvati- njegove zakone. Spinoza Što je znanost? Na to pitanje mnogo je razliitih odgovora.

Te su razlike uzrokovane razlikama u pristupu pri davanju odgovora na to pitanje, ali i razlikama u shvaanju. U shvaanju znanosti pokazuju kako misao o znanosti ne mora biti i znanstvena misao. Mišljenje je širi pojam od znanstvenog mišljenja.

Mišljenje može biti i istinito lažno, a znanstveno mišljenje oznaava specifinu vrstu mišljenja, mišljenje Razlike i koje nastoji biti istinito. Zbog toga se znanost esto odreuje kao skup sistematskih i istinitih znanja. Ni ovo odreenje nije dovoljno precizno, jer je i telefonski imenik sistematizirani skup podataka koje ne možemo nazvati znanošu. U nastojanju da se doe do preciznije definicije, za znanost se kaže da je suma znanja o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo primjenom odreenih metoda istraživanja. Iako se pod metodama istraživanja podrazumijevaju razliite stvari, u ovom se sluaju misli na metode koje su vezane za verifikaciju. Znanost bi, prema tome, bila suma znanja o objektivnoj stvarnosti koje istinitost možemo provjeriti. Meutim, možemo provjeriti vjerodostojnost podataka i u telefonskom imeniku, pa ni tada neemo kazati da je to znanstveni rad.

Kada bi svakom predmetu, pojavi ili procesu odgovarao podatak u znanosti, to bi znailo da nepreglednomu mnoštvu pojavnosti u objektivnoj stvarnosti odgovara nepregledno mnoštvo podataka u znanosti. Znanost je misaono sreivanje objektivne stvarnosti koje ide dalje od podataka. Ona se ne zaustavlja na pojedinanom, ve teži za objašnjenjima velikog broja pojedinanih sluajeva. Znanost logiki objašnjava predmet koji prouava. Psihologija logiki prouava psihike procese, politologija traga za logikom politikih procesa.

To nije mogue zadržavanjem na konkretnom. Znanstvena misao pomou pojmova prodire iza pojavnosti. Kao što je osjet kvalitativno drukiji od materije koju osjeamo, isto tako „mišljenje odražava stvarnost u svijesti kvalitativno drukije nego neposredni osjeti' (Vigotski, 1977:43). Ta je razlika u tome što mišljenje uopeno odražava stvarnost. Mišljenje je „reflektirana stvarnost' u koju ne ulazi ni jedan atom prirode, ali je zasnovano na „gruboj predmetnosti' (Marx). Naše uopavanje o objektivnoj stvarnosti nije dio te stvarnosti.

Ono predstavlja misaonu stvarnost. Sto postižemo veu opost u mišljenju, sve smo dalje od objektivne stvarnosti. Time se poveava opasnost da misao izgubi vezu s objektivnom stvarnosti. OPE ODREENJE ZNANOSTI Iako je mišljenje - „reflektirana stvarnost' - zasnovano na osjetilnoj predmetnosti, misaona stvarnost nije ograniena osjetilnom predmernošu.

Kao što ide iza pojavnosti, misao može ii i mimo pojavnosti, i tako neadekvatno objašnjavati dio objektivne stvarnosti o kojem misli. Zbog toga znanost uz pomo znanstvenih metoda provjerava istinitost svog mišljenja. Primjena znanstvenih metoda osigurava znanstvenoj misli intersubjektivnu pro- Zbog toga vjerljivost. No (1) sve što se u znanosti tvrdi, mora razumljivo, (2) znanstveni dni sudovi mogu logiki sudovi moraju izvesti iz drugih i biti;'asno, precizno biti obrazloženi (3) i i koherentni, tako znanstvena misao mora biti društve- da se je- praktino provjerena (Enciklopedija, 1968:488). Znanstveno je argumenata' na kojima su njezini zapomou logikog izvoenja to im još ne jami istinitost, pa je potreb- mišljenje „stalna kritika kljuci zasnovani. Hipoteze se postavljaju i provjeravaju prihvaenih sudova (teorija i zakona), ali no i praktino provjeravanje. Praktinim se provjeravanjem uspostavlja veza izmeu misli o objektivnoj stvarnosti i same stvarnosti o kojoj se misli.

Tako znanstvena misao prolazi kroz dvostruku verifikaciju - logiku i empirijsku. Iz Znanstveni su se radnici naješe koristili samo jednom verifikacijom. Oni koji su se oslanjali na logiku verifikaciju nazivani su teoretiarima, a oni koji su se oslanjah na iskustvo nazivani su empiriarima. Tako su se u znanstvenom radu apsolutizirale dvije jednostranosti pa, izmeu „teoretiara' umjesto dopunjavanja, dolazi do suprotstavljanja „empiriara'. „Teoretiari' zaokupljeni mišlju zanemarivali i 12 v ' ^ Ti su predmet o kojem misle, a „empiriari' osjetilno osluškujui predmet zanemarivali ° su teorijsku misao.

Prvi su promašivali predmet o kojem su St iskustva o predmetu nisu podizali na Prema tome, i jedni i mislili, a drugi svoja teorijsku razinu. Drugi zaboravili su da je znanost misaona interpretacija objek- tivne stvarnosti koja je zasnovana na injenicama te stvarnosti. Einstein to još ljepše kaže ona „pokušaj da se kaotina raznolikost našeg ulnog doživljavanja uskladi s logiki jedinstvenim sistemom misli' (Nortrop, 1968:147).

Iako poznatiji kao politiar, S. Radi (1908) zastupao je cjelovit pojam znanosti, upozoravajui da je „prava gospodarska znanost logikom sreena, a iskustvom utvrena'. Znanost, kad veli da ^ je S 1 °' dakle, dijalektiki povezuje osjetilno doživljavanje s teorijskim mišljenjem. Kasnije emo vidjeti da znanstvenog osjetilno doživljavanje i otkria nema ako nisu prisutni i dijalektiki povezani teorijska misao. Pod znanošu se razumijeva i odreeno podruje istraživanja sa svim podacima, pojmovima, hipotezama, zakonima, metodama i instrumentima kojima se znanstveni radnici služe u otkrivanju znanstvene istine.

Iako su znanstvene istine ope, one nisu apsolutne. Zato sve što je znanstveno samim tim ne znai da je istinito. Ni najbolje teorije ne vrijede u svim sluajevima, pa je uz njih potrebno imati podatke u kojim uvjetima one vrijede, a u kojima ne vrijede.

Ako to smetnemo s uma, ista misao jedanput biti istinita, drugi put lažna i ni po emu je neemo razlikovati od drugih oblika mišljenja koja nisu znanstvena, a teže da budu ili pak izgledaju kao znanstvena. Kako bi nam znanstvena misao bila jasnija, dovest emo je u vezu s nekim od e takvih mišljenja. E ej a 5l fl ' fil fil ta zi ZNANOST Znanost 1.1.

Iako i znanost i i I FILOZOFIJA filozofija filozofija teže za istinitom spoznajom, one se ipak meusobno dosta u predmetu istraživanja. Filozofija teži za istinitom odgovorima na najopenitija pitanja o bitku, o karakteru spoznaje i njezinim mogunostima i slino. Budui da totalitet nije mogue zahvatiti osjetilno, ona se u svom istraživanju služi samo racionalnim metodama. Filozofijska misao podliježe samo logikoj verifikaciji. Osjetilno je doživljavanje uvijek ogranieno na jedan dio totaliteta, pa svaka empirijska verifikacija izlazi iz okvira razlikuju.

Prije svega, razlikuju se spoznajom totaliteta. Ona traga za filozofije. Budui da se spoznaja kree prema potpunoj verifikaciji, iz krila filozofije nužno se Da bi se neka znanost izdvojila iz krila filozofije, trebala je: izdvajaju posebne znanosti. Definirati vlastiti predmet istraživanja, 2.

Razviti vlastite metode istraživanja. Nove su znanosti uspješnije u definiranju vlastitog predmeta nego u odreivanju metoda, pa u njima dominira racionalan pristup. Ta jednostranost izaziva drugu, tako da se u društvenim znanostima znanstvenici polariziraju u dva tabora. Vlastitih Na jednoj su strani teoretiari, obino podrijetlom filozofi, koji racionalan pristup, a na drugoj su strani empiriari, koji dni i tar i njeguju iskljuivo pristup zanemaruju. I je- znanstveni rad ujedinjuje logiko razmišljanje o predmetu koji empirijsku verifikaciju tog razmišljanja.

Drugi griješe se istražuje taj jer Filozofski utjecaj na znanost osjea se i u interpretaciji, tako da se spoznaje unujednog predmeta protežu i izvan njega. Tako se kompleksni društveni procesi poku- šavaju objasniti pomou zakona jedne znanosti, pa se u znanosti pojavljuju psiholo- gizmi, biologizmi, sociologizmi objašnjavaju interdisciplinarno. Znanosti, a nost nije on je uvijek samo dio i slino, umjesto da se društvene Pojedinanim te se i politike pojave spoznajama objašnjava predmet objektivne stvarnosti. Zbog toga objektivnu stvar- mogue objasniti bez povezivanja pojedinanih spoznaja. Potrebu za specifinim i dubljim spoznajama o svijetu oko nas nametnula je ovjekova praksa. Kako bi se do takvih spoznaja došlo, totalitet se razlaže u logike cjeline - predmete pojedinih znanosti.

Meutim, totalitet nije nejedinstven kao što se može initi na osnovi velikog broja posebnih znanosti. Zbog toga filozofija treba objašnjavati totalitet ujedinjavanjem spoznaja posebnih znanosti.

Kao što teorija i empirija ine jedinstvo spoznajnog procesa, isto tako filozofija i posebne znanosti treba da ine dijalektiko jedinstvo u objašnjavanju totaliteta. Suprotstavljanje znanstvenih radnika filozofije i znanosti i filozofa nije ve diobom rada. Kao što se filozofija uzrokovano iskljuivošu tako dolazi do suprotstavljanja unutar filozofije tar filozofije sueljavaju se filozofija znanosti sukobljavaju se „teoretiari' idealizma i i i znanost unutar znanosti. Unu- protivi znanosti filozofiji, isto i filozofija materijalizma, a „empiriari'. Unutar OPE ODREENJE ZNANOSTI 1 Znanost.2 va tehnika (nauka) i sh Izmeu znanja ponor i stvaranja postoji veliki kc prefco kojega treba izgraditi most.

Robert Shumman st 1 ni Istinita spoznaja vrijednost je u dvostrukom smislu. Prvo, ona zadovoljava - jednu od osnovnih ovjekovih potreba. Drugo, spoznaja ima nost, jer se može primijeniti pri obavljanju mnogih praktinih 1965). Znanost otkrivanjem zadovoljava znatiželju tehnika, koristei se tim otkriima, ne što tih u objektivnoj otkria kako bi objektivnu stvarnost, svojstava rezultat je instrumentalnu vrijedaktivnosti (samo jednu ljudsku potrebu), a inovaciji. Znanost otkriva nain primje- stvarnosti postoji (zakonitosti), a tehnika izmišlja poveala efikasnost ovjekova djelovanja.

Znanost objašnjava a tehnikom je ovjek ovladava. Otkrie elektriciteta njegovih znanosti (fizike), a iskorištenje tih spoznaja pitanje je elektroteh- proizvod su ljudskog uma, njih ovjek nije otkrio u objektivnoj stvarnosti. Ako izum nije zasnovan na istinitim spoznajama o objektivnoj on nee funkcionirati ni pridonositi efikasnosti ovjek može poveati (instrumenata) i m zr J tii ul ne i nike. Instrumenti elektrotehnike stvarnosti, u (Markovi, može zadovoljiti velik broj ljudskih želja. Dok je zna- nost zasnovana na otkriu, dotle se tehnika temelji na izumu ono znatiželju efikasnost svojeg djelovanja umješnosti i vještina. Tehnika, ljudske prakse.

Pomou sredstava djelovanja prema tome, može P1 j.F to Ps istinito P ne može „Nju nipošto ne spoznaje osjetilo' (Akvinski, 1990:212). Vid, sluh, miris, opip su iskustveni doživljaji. Oni su pojedinane informacije i mogu biti tone i netone. Kada bi ovjek spoznavao samo poIstina se vidjeti, uti, omirisati, opipati. Mou osjetila, „vrste stvari primale bi se u mojem se protivi pojmu uma koji i tvojem umu individualno, ali to n ' n no; normativna teorija i znanstvena prognoza govore o budunosti.

Normativna teorija govori o budunosti koja se želi, kakva bi trebala biti. Znanstvena prognoza, meutim, govori o budunosti koja se dogoditi u danim okolnostima. Ona, dakako, I e može biti i nepoželjna. Ovjek može djelovati Meutim, tona znanstvena prognoza ne mora biti nužna, bit, jer na ishod budunosti mijenjajui okolnosti koje su dane. Ako znanstvena prognoza ne odgovara normativnoj teoriji, ona može biti poticaj za akciju koja bi ishod budunosti približila ciljevima i željama ljudi.

Tone prognoze koje se nisu ostvarile zbog akcija zasnovanih na njima nazivaju se suicidalnim prognozama. Zn 1 Be Iju zei 2.5.3.

Normativna teorija i ko nk idealni tip Maksimalno racionalno ne mora biti poželjno. 'I 3 zei i od normativne i od empirijske teorije. On je misaona konkao metodološko sredstvo u objašnjavanju društvenih pojava.,U svojoj pojmovnoj istoti ova misaona konstrukcija ne može se nigdje nai empirijski u stvarnosti. Supstancijalno sama ova konstrukcija je slina utopiji do koje se došlo Idealni tip razlikuje se strukcija koja služi analitikim akcentiranjem izvjesnih elemenata stvarnosti' (VVeber, 1968:497). Idealni tip nije empirijska spoznaja društvene stvarnosti niti predstavlja društvenu stvarnost koju netko želi. On je zapravo zamisao društvene stvarnosti koja bi se dogaala kada bi bila strogo racionalno upravljena prema odreenom cilju. Logika je idealni tip svakoj znanosti.

VVeber smatra da je društvena stvarnost iracionalna u vrijednosnom pogledu, pa je znanost ne može misaono kritiki zahvatiti. Ona može odreeno vrijednosno stajaliste pojmovno razraditi, ispitati objektivne mogunosti njegova ostvarenja i izabrati racionalne postupke da bi se odreeno vrijednosno stajalište ozbiljilo (Mili, 1965:135). ^ sn, ra; ^, pr osi ni( mg.